Đelaludin je Hrvat koliko i "bokeški katolici današnji Hrvati", kako je precizno formulisano u romanu Lutajući Bokelj

Oce Velibore od kada je latinica postala Hrvatsko pismo?
Ja koliko znam i cirilica i latinica su srpska pisma. A crnogorci koliko god se trudili pricaju srpski jer crnogorski jezik ne postoji.

„Koje taj koji namece sa strane hrvatski jezik?»

Država CG mora da traži oslonac svog kulturnog identiteta, jer je suviše mala. Suviše je rano da pokušava da ga traži u svojoj srpskoj prošlosti, jer se te prošlosti suviše nedavno odrekla.

„Da li to znaci da su u Crnogorskim vlastima iskljucivo pohrvaceni Srbi?“
Vidi odgovor iznad. Nisu se oni nešto mnogo pohrvatili, samo traže oslonac za svoju bezgraničnu vlast, vlast koju im stanovništvo potvrđuje svake četiri godine.

„Zasto se Crnogorski Narod ne buni protiv toga?“
Ko ima 1 000 000 000 E, se boji da ih ne izgubi, ko ima 1 000 000 se boji da ih ne izgubi, ko ima 1000 E se boji da ih ne izgubi itd. Onaj ko ima samo za hljeb, boji se da ga ne izgubi. Sistem je prilično feudalan.

”Zasto Crnogorski Narod dozvoljava da saka ljudi ili vlast od njih pravi prozapadnjacke majmune?”
Oni koji su „prelomili u mozgu“ se ne smatraju majmunima već svojima na svome, imaju sve, državu, naciju, jezik i obećanje o svijetloj budućnosti novog svjetskog poretka. Srbi kao ja se ne smatraju majmunima, već se pravdaju demokratijom – onih drugih je više.

„Zapad je bankrot.“
Možda je bankrot, ali vlada Crnom Gorom pa i Srbiom.

„Ja koliko znam i cirilica i latinica su srpska pisma.“
Latinica nije srpsko pismo.

A crnogorci koliko god se trudili pricaju srpski jer crnogorski jezik ne postoji.
Crnogorski jezik postoji. Postoje ljudi koji svoj jezik nazivaju crnogorski, imaju svoju državu Crnu Goru, a to im priznaje i „međunarodna zajednica“. Apsurdno, ali realno.

latinica JESTE srpsko pismo, nju su koristili u Dubrovačkoj republici, srednjovekovnoj Duklji, Bosni i ostalim srpskim državama...kako ne kapirate da je cela priča o Crnogorcima samo završetak priče o Dalamtincima (Srbima katolicima)...90% spomeničkog fonda Crne Gore pripada katoličkoj baštini, izgrađenog za vreme srpkih vladara i Mletačke republike..i to je cela priča, kako ja da objasnim svojoj deci da mi nismo okupirali Kotor, ako ne baštinimo i katoličku kulturu(koju su stvorili Srbi), naprotiv poklenjamo je stranom i udaljenom narodu...

Nešto malo Srba je koristilo latinicu. Zatim su neki od njih prešli na ćirilicu i ostali Srbi, a neki su ostali na latinici, ili sa glagoljice prešli na latinicu, i postali Hrvati. Da se vrate u srpski narod, daj bože, ne vjerujem. Nekima je tranzicija pismenosti išla preko arapskog pisma pa na latinicu. Svi izuzetci su dobrodošli naravno nazad, bilo da hoće lično da koriste latinicu ili ćirilicu, bilo da hoće da pređu na pravu vjeru ili ne, kao Ivo Andrić, kao Meša Selimović, kao Emir od Mokre Gore. Treba da učimo od Hrvata. Formalno ponosni da su nekad i negdje neki hrvati koristili glagoljicu ili ćirilicu, da bi baštinili što više, ali te ćirilice ni u javnoj ni u privatnoj upotrebi ni od korova.
90 % spomeničkog fonda Kosova i Metohije je pravoslavno. Hoće li Albanci zbog toka početi da pišu ćirilicom?
Biti srbin, ako Srbi hoće da opstanu, treba da postane više stanje svijesti, nego teritorijalna pripadnost, i vezanost za to kome pripada crkva «Zid plača», Kosovo i Metohija, je već otet našem «Izraelu»,- SRBIJI . A u našem «Izraelu» su ambasadori guverneri novoga Rima. Ima se za čim plakati. Čemu praviti «zid plača» od par lijepih crkvi u Boki, koje niti imaju ni mrvicu mitološkog značaja za Srbe, niti pripadaju srpskoj crkvi (naprotiv crkvi koja je dokazani neprijatelj srpstva), niti pripadaju srpskom narodu (naprotiv narodu koji je dokazani neprijatelj srpstva), niti se nalazi u srpskoj državi (naprotiv jednoj koja se svježe, i za neke nesvjesne, tek sada očigledno, pokazala kao srpski neprijatelj, kamo sreće da nije tako, ali tako je).

SRBIN SRBIMA NA ČASTI ZAHVALjUJE

Kako odoh iz slobodnih gorah,
mišljah u njih Srpstvo ostaviti,
a međ' tuđim uljesti narodom,
kom običaj ni jezika ne znam:
vjera druga, carstvo, misa druga;
mišljah prezren ka i krvnik biti
radi vjere - svijeta nesloge.
No ja sasvim drugojače nađem:
bih dočekan u Kotoru krasno
u srpskojzi kući Lumbardića.
Tu tri dana ka u trenuć prošli
pravom čašću i veseljem srpskim;
dok četvrti, na uranak sunca,
konte Josif iz Dobrote dođe
sa njegova dva mila sinovca,
dva sinovca kako dvije vile.
Tek se stasmo, bratski s' izljubismo,
pitasmo se za život i zdravlje,
i u govor dug iskreno srpski
staše sva tri konta govoriti:
"Volja nam je, stari prijatelju,
da nam kuću pođeš vidijeti
(ne đe drugo veće u Dobrotu)
sa svom braćom koja su ti ovđe,
našom braćom hrabrim Crnogorcma."

/.../

Nego zbogom i fala vi na čast!"
Onđena se bratski izgrlimo,
gotovo se s plačem razdvojimo.
Mi k svojemu namjerenu putu,
s prijateljma rastasmo se t'jelom,
ali dušom nigda ni dovijek.
O, vi Srbi, svud li srpstvujete,
dužnost čojstva pravu ispunjate!
Srpstvuj đelom, vjeruj što vjeruješ:
laktom vjere glupost čojka mjeri,
a ozbiljnost đelom i vrlinom!

Petar II Petrović Njegoš

http://www.njegos.org/petrovics/srbincast.htm